петак, 27. јануар 2017.

Belgrejvija - Džulijan Felouz

Knjiga koja je u prodaju izbačena pod reklamnom parolom "od scenariste serije Downton Abbey", mene nije privukla zbog toga, već zbog mog poštovanja i ljubavi za izučavanje XIX veka, a kako se na domaćem tržištu odavno nije pojavio neki kvalitetan roman smešten u viktorijansku eru, pomislio sam kako je ova knjiga baš ono što mi je bilo potrebno da upotpuni zimsku idilu.


Naslov originala: Belgravia
Žanr: istorijska fikcija, romansa, porodična priča, komedija manira
Glavni motivi: spletke i skandali, tajne, bogatstvo, društvene klase, ljubav

Uz sve one elemente tipičnog viktorijanskog romana, kakve bismo mogli očekivati od pisaca poput Čarlsa Dikensa: porodicu bez naslednika, ambiciozne trgovce, elitno društvo Londona, krcate balske dvorane, zaturene spise, prevrtljivu poslugu, privlačnog kockara i tajanstvene kupoposrednike, "Belgrejvija" predstavlja zanimljivo štivo, zanimljivo iako zaista stereotipno.
S obzirom na to da "Dauntonsku opatiju" nisam pratio, ne nalazim se u poziciji da u poredim koliko sličnosti, odnosno raslike ima između dva Felouzova rada.
Skoro sve vreme dok sam čitao knjigu, imao sam instiktivan utisak da bi cela priča bila za klasu bolja ukoliko bi tu bila reč o televizijskoj drami, koja bi prenela svu raskoš kostima i raskošnih salona više klase. Ovako, likovi su bili nedorečeni, bilo ih je suviše da bi se njihova celokupna priča do kraja isplela na formatu jedne prosečne knjige.
"Belgrejvija" vrvi dijalozima i neprekidnim pominjanjem imena i prezimena, često sa titulom, što je posle veoma kratkog vremena postalo zamorno i poslužilo samo kao nedopadljiv ukras; npr. "Moj gospodar, uvaženi lord Belasis, Peregrin Brokenherst, je rekao..:"


U romanu, s druge strane, ima i dosta zanimljivih elemenata: industrijalizacija iskazana kroz motive predionice pamuka, posledice vrtoglave želje za napredovanjem, kao i poetičnih i izbrušenih citata, većinom iz prvog poglavlja.
Sve u svemu, knjiga je zanimljiva iako jednolična, poglavlja se završavaju napeto, tako da želite da pročitate još, i ne bi smetalo da se pročita: samo nemojte da očekujete previše i bićete zadovoljni.

Izdavač: EvroBook
Ocena: 3,5/5

четвртак, 26. јануар 2017.

Džejn Ejr - Šarlot Bronte

U pitanju je prva knjiga koju sam pročitao ove godine, ali na mene je ostavila izuzetno snažan utisak i privolela me da pročitam i ostala dela sestara Bronte.
Ova knjiga ne bi bila bestseler da je objavljena u današnjem dobu, pre svega zato što je sistem vrednosti promenjen za pun krug, pa "Džejn Ejr" ne bi predstavljala inspiraciju većini.
Šta je ovu knjigu učinilo posebnom, za mene? Bili su tu Džejnin način razmišljanja, hrabrost, snažna moralna volja, izvanredna atmosfera, jasno omeđene klasne granice, misterija, ludilo, tajne, tiha ljubav... A ovu knjigu, napisanu lako shvatljivim jezikom, svako bi trebao da pročita makar jedanput, i ona može poslužiti kao razonoda u istoj meri kao i lekcija koja vam može promeniti pogled na svet.


Naslov originala: Jane Eyre
Žanr: klasična književnost, romansa, misterija, gotska i viktorijanska literatura
Glavni motivi: moralni standardi, večita borba dobra i zla, hrišćanstvo, feminizam

Stub ove priče, njena pokretačna snaga, jeste upravo sama Džejn. Njena odlučnost, volja da se probije u životu, da sve uradi pošteno, izbori se sama za sebe, njena dobrota, iskrenost, poniznost i odmerenost su jedna inspiracija, možda čak i veća danas, kada bezoblična većina takve stvari ne vrednuje visoko.
Ona odlučuje da sledi ideje koje su joj usađene u školi za siročad u ranom detinjstvu, poštuje druge ali i sebe, i ne skreće sa puta koji je sebi zacrtala.
Postoji jedan jako dirljiv citat u knjizi, makar za mene, u prvom delu, dok Džejn Ejr još uvek boravi kod svoje ujne. Ona govori o tome kako je u detinjstvu imala jednu krpenu, prljavu i rašivenu lutku, i da je svakom ljudskom biću potreban neko koga će voleti, a kako ona sebi nije našla dostojniji predmet ljubavi, zavolela je nju.
Navešću razloge zašto ova knjiga ne bi bila bestseler da je danas objavljena: petsto stranica čiste deskripcije, bez pregršta dijaloga; puno religioznih tema i propovedanja; čista i neiskvarena junakinja, bez 'duplog dna', bez događaja koji bi razotkrio da ona nije takva kakva jeste - dobra i pomalo naivna; ljubav koja raste i koja se zasniva na principu prijateljstva, uzajamnog razumevanja i poštovanja, radije nego ljubav koju prate ogromna strast i mladalačke greške.


Sporedni likovi u knjizi su jasno ocrtani, ubedljivi, sa tolikom lakoćom da sam se prosto začudio zašto toliko današnjih pisaca imaju problem sa karakterizacijom.
Ročester i Džejn, uprkos međusobnom razumevanju, predstavljaju dve potpuno različite strane, i dok je meni potonja prirasla srcu, Edvard Ročester mi se nikako nije dopao.
Čitanje knjige sam završio sa nadom da će Džejn uspeti da ga preobrati iz poročnog i grešnika u bolju i nešto moralniju osobu u budućnosti.

Izdavač: Nova knjiga
Ocena: 5/5

Najbolje iz 2016.

Predstaviću vam 2016. čitalačku godinu u knjigama, najbolje i najgore naslove, šta mi se to dopalo, šta baš i nije, nove kupljene naslove, statistiku... Pa da počnemo!


Prema "Goodreads"-u, prošle godine sam pročitao tačno 43 knjige, što na prvi pogled možda i nije puno, ali ako se uzme u obzir da sam čitanje iskreno zavoleo tek negde oko februara, i nije loša brojka :)
Bilo je tu svakakvih naslova, od istorijske fikcije preko trilera, od romanse do naučne fantastike... svašta sam probao, pročitao, i uspeo da razlučim šta mi se dopada i sa čim želim da nastavim, a na šta više neću trošiti vreme.
Tako sam došao do zaključka da od Musoa, Robinsa i Amande Kvik nema nikakve vajde, pod uslovom da želite da pročitate nešto više od romana koji su, po mom mišljenju, daleko ispod proseka.


Najbolji naslovi:

  5. "Tajna devet soba", Džesi Berton (izuzetno dinamično i sadržajno delo istorijske fikcije, sa minijaturama, Amsterdamom, i dugo skrivanim porodičnim tajnama)
  
  4. "Poslednji begunac", Trejsi Ševalije (dirljiva i emotivna knjiga o radikalnim društvenim pokretima u Americi XIX veka, odbeglim robovima, i izborima koje svaki pojedinac mora da donese)

  3. "Pozovite babicu", Dženifer Vort (duhovit, pronicljiv i ličan memoar, po kome je snimljena i serija, a koji na najvedriji mogući način govori o nimalo naivnim temama, teškim vremenima i o tome kako sve ide lakše uz pozitivnu afirmaciju)

  2. "Carigradska proročica", M. D. Lukas (Otomansko carstvo, kočije, ružina vodica, magični realizam, i devojčica natprosečnih sposobnosti koja mora da se uhvati u koštac sa sudbinom; ovu knjigu planiram da pročitam barem još jedanput)

  1. "Davni sati", Kejt Morton (roman koji slavi raskoš i jednostavnost zapleta, gotski roman, bogatstvo pisane reči, mnoštvo motiva i metafora, uz napeto pripovedanje za potpun užitak)


To je najviše što mogu da vam predstavim, nadam se da vas je neka od ovih knjiga zainteresovala i da ćete je u budućnosti i pročitati, a od mene za njih dobijate samo najiskrenije preporuke. 😊


Nešto za početak

Pre svega, jedan veliki pozdrav! :)
Da se predstavim. Zovem se Konstantin, idem u sedmi razred osnovne škole, a trenutno omiljene stvari u životu su mi istorija i čitanje.
Neki od vas se možda sećaju da sam prošle godine već imao jedan blog, istog naslova, međutim, nikako nisam bio zadovoljan njegovom sadržinom, postovi su prešli iz književnih u tragikomične, i najblaže rečeno, razočarao sam se svime onime što sam zastupao, jer to nikako nije predstavljalo mene, moje stavove i razmišljanja.
Pored toga tu je bila i velika neredovnost na blogu, a sada sam čvrsto rešen da sve to izmenim.


Na mom blogu ćete moći da čitate recenzije knjiga, iz zaista raznih oblasti (s tim da će YA biti malo manje zastupljena, šta da vam kažem), dobijaćete preporuke, savete za izbor knjiga, itd.
Ono što ću pisati biće isključivo moja lična razmišljanja, zasnovana na onim znanjima koja sam već stekao, i potrudiću se da ne oponašam nečiji stil pisanja ili izgled bloga.
Moji omiljeni žanrovi su istorijska fikcija, iako volim i kada su takvi romani zasnovani na stvarnim ličnostima/događajima i klasična književnost, koju sam tek nedavno otkrio, i zaista ne znam na šta sam traćio vreme pre Šarlot Bronte.


Možda treba još napomenuti da mislim da sam introvertna osoba, i da često više gledam u prošlost nego u budućnost, pa zato nemojte da očekujete neki preterano duhoviti, otresit stil pisanja.
To bi bilo sve... Čitamo se! :)